Industrijska baština Ludbrega jedna je od dojmljivijih u sjeverozapadnoj Hrvatskoj
U samim počecima industrijalizacije, u Ludbregu su radili samo mlin i ciglana koji su tada bili u posjedu obitelji Batthyany dok je ostalo stanovništvo bilo orijentirano prvenstveno na poljoprivredu. Kasnije se mali obrtnici počinju organizirati u zadruge te tako djeluju neko vrijeme dok se zbog jačeg prezentiranja na tržištu ne udružuju i zajedno osnivaju male tvornice.
Među prvima bila je tiskara „Grafičar“ koja se razvila prije Drugog svjetskog rata iz male tiskare Đure Laborca, a za njom je slijedio „Orah“ osnovan 1950. godine nakon likvidacije građevinskog poduzeća „Novator“ Ludbreg. Postolarsko poduzeće „Budućnost“ također nastaje iz zadruga da bi kasnije preraslo u jednu od najvećih industrija na području Ludbrega. Njenim primjerom krenuo je i „Razvitak“ iz kojeg se kasnije razvija „Metakem“, zatim „Lukaps“, „Oprema“ te „Belupo“.
Valja istaknuti i pogon konfekcije „Varteks“ Ludbreg koji je bio rezultat integracije između tekstilne industrije „Varteks“ i konfekcijskog poduzeća „Naprijed“ te Poljoprivredno-prehrambeni kombinat koji je nastao 1964. godine i stvorio izvanrednu materijalnu, tehnološku i tehnički osnovu, kojom je mogao obuhvatiti čitave proizvodne cjeline u ratarstvu, stočarstvu i sjemenarstvu.
Međutim, sve to ne bi bilo moguće bez električne centrale koju je još 30-ih godina konstruirao Viktor Fizir, a koja je osvjetljavala područje tadašnje općine Ludbreg sve do elektrifikacije koju kasnije preuzima „Elektra“.