“BEDNJA” MLIN

Počeci ludbreškog mlina vezani su uz vlastelinstvo Batthyany koje je mlin na Bednji posjedovalo od pamtivijeka. Promjenom toka rijeke, mlin ostaje na suhom stoga ga Edmund Batthyany 1904. godine prodaje Đuri Kerstneru. On ga odlučuje pregraditi na čigre te ga 1909. godine proširuje i oprema najmodernijim strojevima.
Nakon desetak godina, mlin preuzima Đurin sin, Ivan Kerstner koji se vrlo brzo suočava s velikom konkurencijom te financijskim krizama zbog čega ga 1931. odlučuje obustaviti te traži njegovo brisanje iz spiska trgovačkih mlinova. Međutim, nakon nekoliko reorganizacija mlin „Bednja“ postaje specijalizirano poduzeće za otkup, preradu i promet žitarica i proizvodnju pekarskih proizvoda. Pod nazivom „Bednja mlin Ludbreg“ posluje samostalno sve do 1968. godine kada se udružuje s Poljoprivredno-zadružnim kombinatom Ludbreg čime se sve djelatnosti iz oblasti poljoprivrede i prerade žitarica okupljaju u jednoj radnoj organizaciji – Poljoprivredno-prehrambeni kombinat „Bednja“.
Proširenjem pogona dolazi i do povećanja kapaciteta proizvodnje brašna koje daleko prelazi potrebe stanovništva općine Ludbreg. Kako bi osiguralo plasman preostalog brašna, poduzeće preuzima i rekonstruira pekaru u Ludbregu, Ivancu, Dubravi i Varaždinskim Toplicama.