Nakon što smo objavili prvi dokumentarac u vlastitoj produkciji koji govori o povijesti i razvoju Etnografske i Sakralne zbirke kao temelja za razvoja budućeg Muzeja grada Ludbrega, odlučili smo nastaviti sa snimanjem serijala na tu temu.

U drugom nastavku kratkog dokumentarnog filma pažnju smo posvetili Zavičajnoj zbirci. Glavni protagonist ovoga puta je Stjepan Belović, umirovljeni profesor povijesti i zemljopisa te začetnik same Zbirke.

Kroz petnaestominutni film imate priliku iz prve ruke doznati kako je sve krenulo – što je potaknulo gospodina Belovića da se upusti u prikupljanje etnografskih predmeta zajedno sa svojim učenicima, s kakvim poteškoćama su se susreli na tom putu, kako je Zbirka napredovala, gdje se ona danas nalazi i kakva je njena budućnost.

Gospodin Belović između ostalog istaknuo je kako nije očekivao da će se tako dugo družiti sa Zbirkom. Naime, kada je krenuo s prikupljanjem imao je 34 godine, a s današnjim danom navršava 89. Cijelo to vrijeme neprestano je bio uključen u njen razvoja.

Što u konačnici Zbirka za njega predstavlja doznajte sami.

Zbog pravila privatnosti YouTube treba Vaše dopuštenje za učitavanje. Za detalje, molimo pogledajte naša Pravila privatnosti

Prihvaćam

O Zavičajnoj zbirci

Početak prikupljanja datira u 1964./65., a organizirano sakupljanje trajalo je do 1983. godine. Zbirka predmeta tradicijske kulture i baštine ludbreškog kraja s vremenom je mijenjala mjesta na kojima je pohranjena. Do 1974. godine ona je bila smještena u prostorima osnovne škole, da bi nakon toga bila preseljena u dvorac Batthyany. Naposljetku, nakon 3 provalne krađe i otuđenja te devastiranja predmeta, zavičajna je zbirka 1991. godine premještena u prostor današnjeg Centra za kulturu i informiraje “Dragutin Novak” Ludbreg.

Prva izložba zavičajne zbirke nakon preseljenja u Centar organizirana je 1992. godine, a stalni postav je formiran 17.12.1997. Stalni je postav odabrala prof. Ljerka Albus, viši kustos, a izložena su 54 predmeta od kojih neki nisu dostupni javnosti radi konzervatorskih radova i zaštite. Stalni postav je rasformiran 2005. godine.

Do nastavka daljnjeg sustavnog prikupljanja građe dolazi od 1998. Najveći dio predmeta iz zbirke prikupljen je donacijama građana, pa je u cilju njegovanja atmosfere očuvanja tradicijske kulture ludbreškog kraja pokrenuto i dodjeljivanje zahvalnica za doprinos u očuvanju kulturne baštine onim građanima koji su značajno donirali zbirku.

Zavičajna zbirka protekle je godine preseljena u adekvatan depo u dvorcu Batthayany gdje čeka osnivanje muzeja u kojem će biti izložen.

Danas zbirka broji više od 700 predmeta i stalno se nadopunjava.