U programu ‘Ludbreg petkom’ u petak, 29. travnja, gostovao je afirmirani umjetnički i životni par – Gordana Kovačić i Slaven Macolić. Riječ je o umjetnicima koji su diplomirali na interdisciplinarnom studiju ALU i Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, nakon čega su nastavili poslijediplomski studij u Kasselu, u klasi Dorothee von Wintbeim. Studijski su boravili u mnogim europskim gradovima, priredili više desetaka samostalnih izložbi i sudjelovali na mnogim likovnim manifestacijama u zemlji i inozemstvu. Žive i stvaraju u Varaždinu.
Za Gordanu Kovačić je ovo druga samostalna izložba u Ludbregu, dok se Slaven s ludbreškom publikom u ulozi autora upoznao po prvi puta.
Postav izložbe koja je otvorena u izložbenom prostoru dvorca Batthyany sastoji se od slika u kombinaciji sa skulpturama od kojih su neke načinjene od odbačenih željeznih materijala Ludbreške ciglane. Međudjelovanje skulptura sa slikama, na kojima su aplicirane i pregažene žabe pronađene na ludbreškim cestama, upućuje na specifičan pristup Gordane Kovačić koja je u mogućnosti prikupiti zaboravljene predmete te ih naknadnim oslikavanjem pretvoriti u umjetničko djelo. Slaven Macolić izložio je nekoliko apstraktnih skulptura, izrađenih glinom iz Ludbreške ciglane. Njih je stopio sa slikama izvedenim tradicionalnom slikarskom tehnikom, uljem na lesonitu. Ta slikarska djela proizlaze iz ciklusa Sve je Pinocchio, čija je tematika produkt kritičkog sagledavanja svakodnevice. Ozbiljnoj problematici autor se suprotstavlja veselim i vedrim bojama koje, nalikovanjem na dječju igru, banaliziraju ozbiljnost predstavljenih motiva.
Na otvorenju je o autorima i izložbi govorio Marijan Špoljar, koprivnički povjesničar umjetnosti i kustos.
– Gordana i Slaven polaze od osjećaja egzistencijalističke tjeskobe, pri čemu se oslanjaju na pobude koje dolaze iz stvarnog okruženja. Reklo bi se da pri tome nisu imuni na „stanje duha“, ali to stanje nastoje komentirati neizravno, oslanjajući se prije svega na stanje forme i strukture, a ne efektnost ili aktualnost teme i sadržaja. Takav pristup omogućava da su njihovi radovi istovremeno i autonomni znakovi sasvim osobnih pobuda i individualnih vrijednosti, ali da nose i univerzalni profil umjetnosti koja nije, pred subjektivnom mjerom, zaboravila na opće, na kontekst. Ako bi se taj odnos mogao zvati suglasjem sa svijetom onda se „sadržaj“ njihova rada nikako ne može opisati kao bespogovorna afirmacija svijeta. I jedan i drugi iz našega autorskog para istražuju korijene nekih anomalija i nesuglasnosti u životu, društvu, politici i kulturi, a njihove slutnje upućuju na fatalnost društvenih odnosa. Naoko imuni na svakodnevicu i cijepljeni od njezinih zaraznih invektiva, okrenuti – u izvjesnoj mjeri – irealnom, nadrealnom i magičnom Gordana Kovačić i Slaven Macolić umjetnici su indikativna izraza, na prvi pogled okupirani svojim internim likovnim problemima, ali u osnovi angažirani akteri onoga dijela umjetničke scene koja se aktivistički postavlja naspram društvene stvarnosti i koja bez skrivanja koristi legitimne metode i rekvizite postmodernističkih umjetničkih postupaka. Te vrijednosti kod Gordane prepoznajemo u svođenju slikovnog prizora na elementarni predmet koji figurira kao očuđujući znak, ali i kao simbol banalnosti, otuđenosti i stereotipije. S druge strane, Slaven varira jedan popularni literarni lik i motiv naglašenih simboličkih značenja i aluzivnosti da bi iskazao i svoj etički stav, ali i da bi njegovu narativnu dimenziju preobratio u čisti likovni znak. – istaknuo je.
Ako ste propustili otvorenja, izložbu možete razgledati do 5. svibnja, radnim danom od 7 do 15 sati uz prethodnu najavu na 042 306 113.
