Dokumentarci Kreše Golika

Dokumentarci velikog Kreše Golika u ludbreškom kinu!

U sklopu Malog festivala kulture i u suradnji s Kinotekom Hrvatskog državnog arhiva u ludbreškom kinu u petak, 19. srpnja s početkom u 19:30 igraju tri kratkometražna dokumentarna filma Kreše Golika:

• Od 3 do 22
• Šest koraka… do svjetskog rekorda
• Koreografija za kameru i plesače

Ulaz na projekcije je besplatan.

Krešo Golik hrvatski je filmski i televizijski redatelj i scenarist (Fužine, 20. V. 1922 – Zagreb, 20. IX. 1996). Završio grafičku školu, isprva bio športski reporter na Radio Zagrebu, na filmu profesionalno od 1947. Debitirao je realističkim dokumentarnim filmom Još jedan brod je zaplovio (1948), te igranim filmom Plavi 9 (1950). Slijedi drama Djevojka i hrast (1955), a tada je, politički nepoćudan, kao samostalni redatelj apstinirao deset godina. Pozornost je ponovno skrenuo jednim od najistaknutijih hrvatskih dokumentarnih filmova Od 3 do 22 (1966., nagrađen u Oberhausenu, Locarnu i Beogradu), s temom teškog položaja žene i realiziranog metodama suvremene dokumentaristike. Uspjehe je postizao i igranim filmovima, osobito humornim psihološkim obiteljskim filmom Imam dvije mame i dva tate (1968), te satiričnom glazbenom komedijom s radnjom u Zagrebu pred II. svjetski rat Tko pjeva zlo ne misli (1970), koja je u mnogim anketama proglašavana najuspjelijim hrvatskim igranim filmom. Sposobnost razigravanja glumaca, precizne socijalnopsihološke analize i stvaranja odgovarajućeg tempa radnje pokazuje i u daljnjim igranim filmovima: Živjeti od ljubavi (1972), Razmeđa (1973), Pucanj (1977), Ljubica (1978) i Vila Orhideja (1988). Djelovao i na televiziji; režirao je, među ostalim, jednu od najpopularnijih i najuspjelijih televizijskih serija Gruntovčani (1975). Od 1979. predavao režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1983).