Veliki 88. rođendan bio je povod organizacije slavljeničke izložbe Marije Rešetar koju je u izložbenom prostoru dvorca Batthyany upriličio Centra za kulturu i informiranje Ludbreg.
Riječ je o ženi koja je ručni rad zavoljela još u ranoj mladosti, stoga je ova izložba za cilj ujedno imala i prikazati razvojni put autorice. Krenula je s najjednostavnijim radovima pa završila na vrlo složenim kao što s tapiserije, makrami, heklanje svih vrsta čipki i slično. Hobi je to koji je od Marije iziskivao puno strpljenja i dobre volje, čega je kod nje bilo na pretek.
– Štrikanje me počelo zanimati otprilike u trećem razredu škole. S tim je krenulo, a postepeno sam onda učila i nove tehnike. Heklanje, našivavanje i slično. Ne znam vam niti reči koliko svega imam doma, koliko je toga nastalo kroz sve ove godine. – ispričala nam je Marija koja je svojim rukama izradila preko stotinu radova. Kao samouka umjetnica više je puta izlagala svoje unikatne umjetničke radove, a dobitnica je i nagrade ‘Poljsko cvijeće’.
– Sjećam se, kada sam se još kao mlad zaposlio u Narodnom sveučilištu, da smo zajedno s gospođom Marijom i njenim suprugom pripremali izložbu. Kroz godine su se nanizale još njih tri. Dakle ovo je ukupno naše peto druženje što se izložbe tiče. Drago mi je da je na ovoj izložbi predstavljen jedan presjek onoga što je autorica izradila kroz ovaj dugi niz godina. Za to je bilo potrebno puno strpljenja i naravno smisla za takvo nešto. – prilikom otvorenja izložbe poručio je ravnatelj Centra, Branko Dijanošić.
Posebna avantura za Mariju bila je tapiserija.
U doba kada je počela izrađivati teško je bilo naći priručnik o radu pa je uglavnom ili na putovanjima znala vidjeti nešto zanimljivo ili se jednostavno prepustila mašti.
-Tata mi je napravil prve igle za štrikanje od kontrukcije za kišobran. Nekad niste mogli nabaviti potrebne materijale tako lako, pa smo se snalazili. – prisjetila se Marija.
U današnje vrijeme malo se ljudi, posebice mlađih generacija, bavi ovim hobijem, stoga je ova izložba ujedno i prilika starijim generacijama da se prisjete radova kakve danas više nemamo često prilike vidjeti.
-Meni je to bilo nešto što me opuštalo i odvraćalo mi pažnju od svakodnevnog posla. I danas bi još to radila da mogu, ali ne ide. Godine su me stigle, ruke su se umorile. Tu i tamo si još nešto prikrojim i zašijem, poštepam, ali to je sve – objašnjava nam Marija koja unatoč svemu nastoji biti što aktivnija. Svakog dana šeće, obavlja kućanske poslove, kuha, pa čak još uvijek i kosi dvorište.
No, brigu o dijelu svojih rukotvorina nadalje je ipak odlučila prepustiti Muzeju grada Ludbrega.
– U Muzeju je formirana posebna zbirka predmeta pod nazivom ‘Zbirka Rešetar’ koja trenutno broji preko stotinjak radova koji su u procesu stručne obrade. Ima unikatnih radova gospođe Marije, ali i radova njenog supruga Ivana koji je radio predivne skulpture od drva. Redovno smo u kontaktu i vjerujemo da naša suradnja neće stati na ovome. – poručila je voditeljica Muzeja grada Ludbrega, Jelena Koprek.